Planinska priča (Moj đed)

[Strofa 1]

G#m
Daleko negdje od ovog grada
H                              Em      F#m
Gdje gladan vjetar bjesni i ruši
A       C#m      A#                G#m
Živio jednom jedan dobar starac
D#                              G#m
S kosmatim psetom i s jadom u duši
                                              H
Nikada ga možda upoznao ne bih
F#                           
Al' me jedno veče dalek put navede
G#m                                          E
Kraj kolibe jedne sa propalim krovom
D#
Kad glas jedan začuh
                                     Cm  G#       G#m       E      G#m.   G#
Kad glas jedan začuh, kao moga djede
G#    G#m               H
I evo što se čudno nakon toga zbilo
F#                                               C#
Zagrli me starac, metnu me u krilo
G#m                        E
Gledah sjetne oči, izborano lice
D#                    F#      G#m
U jezivoj tami vlažne kolibice
G#m                                H
Dok pokrenu se brada, zadrhtaše usne
F#                             C#
I sa bolnom pričom otpoče baš tu se
G#m                                          E
Kako nekad lijepo u mladosti bješe
D#                         F#               G#m
Al' se mora radit' kako drugi htješe

[Refren]


I tad sudba crna na zemlju je pala
Otadžbina zvati iz krvi je stala
I on pođe smjelo gdje se 'mre i pada
Tek procvala mladost gdje grca i strada
Tek procvala mladost gdje grca i strada
See upcoming country shows
Get tickets for your favorite artists
You might also like
Džemper za vinograd
Miladin Šobić
Manchild
Sabrina Carpenter
Nettles
Ethel Cain
[Strofa 2]
Oduži se veče, oduži se priča
A na polju hladno zima luda ciča
A ja u toplini starčevoga krila
Gdje je moja duša lagan san usnila
I kao kroz maglu slusao sam čiču
Gdje o svom životu meni priča priču
Imao je ženu i tri sina zlatna
Ali mu ih ote podla ruka ratna
I teku riječi i suze sa njima
Iz starčeva grla rastu kao plima
Ona strašna zima, ohola i ljuta
K'o da sve je čula, pa k'o da ućuta

[Refren]
Svjedok ove priče i pseto je bilo
Kraj umornih nogu sjetno se sakrilo
I cvileći tiho starcu se čudilo
Što je mjesto njega mene prigrlio
Što je mjesto njega mene prigrlio

[Strofa 3]
Probudi me starac, na noge ustade
Ova gorka priča kao da nestade
A ranjena duša šapnu na sve to
Da od svega ipak ostade to pseto
Nikada ga možda upoznao ne bih
Al' me jedno veče dalek put navede
Kraj kolibe jedne sa propalim krovom
Kad glas jedan začuh, kao moga djede
Moga djede, moga djede